Novi list, 28.09.2006.
Bojana Mrvoš Pavić
MARINA MATULOVIĆ DROPULIĆ, MINISTRICA ZAŠTITE OKOLIŠA, PROSTORNOH UREĐENJA I GRADITELJSTVA, O POSLJEDICAMA BESPRAVNE GRADNJE
Rušenja pozdravlja više ljudi nego što ih osuđuje
Netko je na sebe morao preuzeti i rušenja, a kako sam ja ovaj čas na toj dužnosti, što mogu, kaže ministrica Marina Matulović Dropulić koja je, kako se čini, odlučila uvesti reda u čitavom svom resoru. Osim s rušenjem ili pak ambalažom, pozabavit će se, najavljuje, i s izgradnjom stanova za najam, koji bi ponajprije bili namjenjeni mladima i socijali. O prijetnjama upućenim njoj i njenoj obitelji, ističe, uopće ne želi razgovarati, niti misli da će joj rušenje bespravnih gradnji pokvariti politički imidž.
Nakon rušenja u Rogoznici, bageri vašeg ministarstva sele dalje - hoće li rušenja biti i u idućoj, kao predizbornoj godini?
Zaštita okoliša i prostora bitna je odrednica programa ove Vlade, a prostorni planovi osnova su na temelju koje se dalje sve rješava. Po dolasku u Ministarstvo zatekla sam tek 157 izrađenih planova od ukupno 550. Takvom je nesređenom stanju pogodovala bivša vlast koja je iz zakona izbrisala rok za donošenje planova a bespravnim objektima dozvolila priključenje na komunalnu infrastrukturu. Danas ima donesenih, ili su pred donošenjem, 466 planova. To znači da je u dvije godine napravljeno jako mnogo. Svjesni razmjera bespravne izgradnje, svim smo gradonačelnicima i načelnicima rekli da svojim planovima omoguće legalizaciju što većeg broja objekata, jasno u skladu sa zakonom, Uredbom o obalnom pojasu i županijskim planom, bez obzira što to često i nije stručno optimalno rješenje. Kad svi prostorni planovi budu doneseni, moći će se legalizirati između 80 i 90 posto bespravnih objekata. Oni objekti koji su se morali ukloniti iz prostora ili će se tek ukloniti ne mogu se nikako legalizirati. Često su ljudi, nakon sto bi dobili zabranu gradnje, i dalje nastavili graditi. Nije lako donositi odluke o rušenju, vjerujte mi, ali druge solucije osim provođenja zakona nema.
Odgovarat će i ostali
Čini se, međutim, da svoju pogrešku plaćaju samo bespravni graditelji. Što je s ostalima koji također dijele krivicu, prvenstveno lokalnim samoupravama koje su uvjeravale graditelje kako će se njihova kuća uklopiti u plan? Što je, na kraju krajeva, s Poreznom upravom i turističkim zajednicama koje su uredno naplaćivale svoje, te, konačno, s komunalnim poduzećima?
Bespravni su graditelji znali da za gradnju treba građevinska dozvola i da grade bespravno, i ne mogu se ničim opravdati. Dakako, odgovarat će i ostali, odnosno već odgovaraju. Krive su i jedinice lokalne samouprave koje su ljudima, potpuno protuzakonito, izdavale potvrde da će neko područje planom ući u građevinsko. Ipak, te potvrde i dalje ne rješavaju odgovornosti one koji su gradili. Porezna uprava o svom postupanju dala priopćenje i ja ne bih dodatno to komentirala. A to što su ljudi, u dogovoru s općinama, plaćali za gradnju komunalne infrastrukture, to je bila njihova odluka.
Kako komentirate tvrdnje, prvenstveno onih kojima rušite, da zapravo obalu "čistite" za tajkune koji će tamo graditi hotele?
Uredbom je utvrđeno da ako neka općina u svom planu predvidi turističku zonu za nju mora napraviti i urbanistički plan uređenja. Tim se planom mogu predvidjeti i veći i manji odnosno obiteljski hoteli. Takav plan, dakako, opet ide na javnu raspravu. Priče o "čišćenju" za tajkune nisu ništa doli podmetanje. Vidite što se dogodilo Rogoznici - ona više ni u turističkoj zoni niti na nekom drugom građevinskom području nema mjesta za turističku izgradnju ili neku drugu djelatnost koja bi zapošljavala lokalno stanovništvo, jer je čitav prostor prenatrpan privatnim kućama i apartmanima. Zadatak planera je upravo to - omogućiti gospodarski rast određenog područja ako želimo da se stanovništvo na njemu zadrži.
Privatni apartmani - mali obiteljski hoteli
Hoće li, međutim, na obali ubuduće uopće biti moguće graditi privatnu kuću s apartmanima za iznajmljivanje, ili u obzir dolaze samo hoteli, kao sto to kaže Uredba o zaštiti obalnog pojasa?
Apartmane za prodaju moguće je graditi u stambenim zonama, a u turističkim zonama samo apartmane unutar hotelskog kompleksa. Privatni apartmani za iznajmljivanje moći će se graditi jedino ako budu zadovoljavali turističke pravilnike, odnosno, ako to budu mali obiteljski hoteli.
Smeta li vam što u Dalmaciji, nakon rušenja, vjerojatno niste među omiljenijim političarima?
Ja nisam vidjela anketu koja to potvrđuje. Sigurna sam da onih koji pozdravljaju to što je pravna država proradila ima puno više nego onih koji su, gradeći bez dozvole, kršili zakon. Netko je na sebe morao preuzeti i rušenja, a kako sam ja sada na toj dužnosti, što mogu…
Stvar je otišla toliko daleko da vama i vašoj obitelji, zbog rušenja, čak i prijete...
Ne bih o tome. Što manje priče, to bolje.
Vlada je predstavila Nacionalnu populacijsku politiku koja, međutim, ozbiljnije stambene mjere predviđa za tek tri, pa čak i više godina. Može li država nešto učiniti i prije ne bi li mladim obiteljima omogućila lakše rješavanje stambenog pitanja?
Stambeno pitanje velik je problem, a najveći je u velikim gradovima. Jedinice lokalne samouprave trebale bi, kao što se to radi u Europi, graditi najamne stanove za mlade ljude i mlade obitelji koji si ne mogu priuštiti ni stan iz POS-a, dok financijski "ne ojačaju". Ti bi stanovi, međutim, bili namijenjeni i socijalnim slučajevima. Ministarstvo radi strategiju stanovanja s naglaskom upravo na najamno stanovanje i ona će uskoro biti gotova. I POS-ovi i najamni stanovi gradili bi se na državnim zemljištima. Od jedinica lokalne samouprave trenutačno očekujemo odgovore na pitanja o tome na kojim bi se državnim lokacijama ovisno o njihovim prostornim planovima moglo graditi ili bi se u tom smislu planovi mogli izmijeniti.
Što je, međutim, sa stanovima za prodaju, može li država graditi i njih, i prodavati za manje cijene od stanova koji se nude na "podivljalom" i preskupom tržištu?
Država se ne treba baviti tržišnom izgradnjom stanova. Mi preko APN-a gradimo jedino POS-ove stanove za prodaju, i taj se program nastavlja.
Naknade i za korisni otpad
Konačno, što je s preostalim pravilnicima o zbrinjavanju otpada? Nakon ambalaže i guma, preostao je Pravilnik o električnom i elektroničkom otpadu, odnosno zbrinjavanju starih kućanskih aparata, te pravilnik o starim vozilima?
Na području zbrinjavanja otpada nije se u Hrvatskoj ništa događalo pedeset godina. Takvu smo situaciju zatekli. Danas se sanira 176 odlagališta, što je sjajno. Bilo bi dobro da se pojedine županije dogovore, pa da recimo dvije ili tri grade zajednički centar za odlaganje otpada. Što se ambalažnog otpada tiče postignuti su odlični rezultati. Iz nekih su nas europskih zemalja pitali kako smo uspjeli u pet mjeseci prikupiti 430 milijuna jedinica ambalažnog otpada. Uvjerena sam da bez određivanja naknade za vraćenu ambalažu ne bi u tome uspjeli.
Znači li to da će se uvesti kaucija i prilikom kupnje kućanskih aparata, tehnike općenito, ili pak automobila, kako bi se građane motiviralo da kasnije vrate rabljeni uređaj, umjesto da ga bace na divlji deponij?
Ne bih još otkrivala kakva će rješenja sadržavati pravilnici no naći ćemo načina kako poticati ljude da vraćaju i taj otpad. Kao što dajemo naknadu za boce, morat ćemo dati i za automobile, odnosno za drugi korisni otpad.
JANAF je sam kriv za odbijanje Studije projekta
Konačno, sto je s tužbom JANAF-a Upravnom sudu jer je Ministarstvo odbilo prihvatiti Studiju projekta Družba Adria o utjecaju na okoliš?
To je još na rješavanju u Upravnom sudu. JANAF nas nije tužio zbog donesenog rješenja, već zbog provedbe postupka. Činjenica je da je komisija za ocjenu studije višekratno tražila određene dopune studije, a JANAF se na to oglušio. Stoga nismo mogli drukčije postupiti.
|
Ispiši stranicu
