Koliko ima galaksija u svemiru

Koliko ima galaksija u svemiru

Koliko ima galaksija u svemiru i koja je procjena

Najbolja procjena iz studije iz 1999. godine utvrdila je da taj broj iznosi oko 125 milijardi galaksija, a studija iz 2013. pokazala je da u promatranom svemiru ima 225 milijardi galaksija. 2016. taj je broj povećan na 2 bilijuna, velikim dijelom jer je nova analiza obuhvatila sve malene, pahuljaste galaksije u ranom svemiru. Važno je shvatiti da se to koliko ima galaksija u svemiru u prošlom desetljeću nije pomnožio s faktorom 10 – ove procjene predstavljaju broj galaksija koje zaključujemo s obzirom na snagu naših trenutnih teleskopa, vrijeme motrenja i valnu duljinu svjetlosti koju promatramo. Da imamo veće teleskope i više vremena za promatranje, mogli bismo otkriti i slabije galaksije. Zbog ograničene starosti svemira, čak i s najmoćnijim teleskopima koje smo ikad mogli stvoriti, na kraju bismo ostali bez galaksija da bismo ih brojali u promatranom svemiru. Ne postoji čvrsto postavljeno ograničenje na najmanji broj zvijezda koje mogu činiti galaksiju (patuljaste galaksije mogu ugostiti i tisuću zvijezda, dok nakupine zvijezda koje kruže oko galaksija mogu sadržavati više od milijun) i to utječe na činjenicu koliko ima galaksija u svemiru. Razlika leži u haloima tamne materije: galaksije i patuljaste galaksije ih imaju, dok zvjezdane nakupine nemaju. Dakle, da bismo procijenili koliko smo galaksija mogli teoretski promatrati, željeli bismo znati broj oreola tamne materije u promatranom svemiru i vjerojatnost da će bilo koji oreol s određenom masom formirati zvijezde. Trenutno ne postoji konsenzus o tim vrijednostima, ali procjena galaktičke populacije ovom metodom mogla bi rezultirati brojem mnogo većim od 225 milijardi.

Koliko ima galaksija u svemiru i pomoću čega se to promatra

Galaksije te ogromne kolekcije zvijezda koje naseljavaju naš svemir – svugdje su posvuda. Ali koliko ima galaksija u svemiru? Brojanje ih čini se nemogućim zadatkom. Puki brojevi su jedan problem – kad brojanje uđe u milijarde, treba neko vrijeme da se izvrši zbrajanje. Drugi problem je ograničenje naših instrumenata. Da bi se dobio najbolji pogled, teleskop mora imati velik otvor (promjer glavnog zrcala ili leće) i biti smješten iznad atmosfere kako bi se izbjegla izobličenja iz Zemljinog zraka. Možda je najzvučniji primjer ove činjenice duboko polje Hubble eXtreme (XDF), slika nastala kombiniranjem 10 godina fotografija s Hubble svemirskog teleskopa. Teleskop je promatrao mali djelić neba u ponovljenim posjetima ukupno 50 dana, prema NASA-i. Ako ste držali palac na duljini ruke da biste pokrili mjesec, XDF područje bilo bi približno veličine glave pribadače. Prikupljajući slabu svjetlost tijekom mnogih sati promatranja, XDF je otkrio tisuće galaksija, kako u blizini, tako i vrlo udaljenih, što ga čini najdubljom slikom svemira ikad snimljenom u to vrijeme. Pa ako to jedno malo mjesto sadrži tisuće, zamislite koliko bi se još galaksija moglo naći na drugim mjestima i koliko ima galaksija u svemiru sveukupno. Iako se procjene različitih stručnjaka razlikuju, prihvatljivi raspon je između 100 i 200 milijardi galaksija. Kada se svemirski teleskop James Webb lansira 2020. godine, očekuje se da će zvjezdarnica otkriti još više informacija o ranim galaksijama u svemiru.

Koliko ima galaksija u svemiru i može li se broj mijenjati

Mjerenja širenja svemira kroz promatranje galaksija kako odmiču od nas pokazuju da je star oko 13, 82 milijarde godina te je teško odrediti koliko ima galaksija u svemiru. Kako svemir postaje sve veći i veći, galaksije će se udaljavati sve dalje i dalje od Zemlje. Zbog toga će ih biti teže vidjeti u teleskopima. Svemir se širi brže od brzine svjetlosti (što ne krši Einsteinovo ograničenje brzine, jer se širi sam svemir, a ne objekata koji putuju kroz svemir). Također, svemir ubrzava svoje širenje. Tu stupa na snagu koncept “vidljivog svemira” – svemira koji možemo vidjeti. Za 1 bilijun do 2 bilijuna godina to znači da će postojati galaksije izvan onoga što možemo vidjeti sa Zemlje. Svjetlost možemo vidjeti samo iz galaksija čija je svjetlost imala dovoljno vremena da nas dosegne. Ne znači da je to sve što postoji u svemiru. Dakle, definicija vidljivog svemira. Galaksije se također s vremenom mijenjaju i to utječe i na to koliko ima galaksija u svemiru. Mliječni put nalazi se na sudaru s obližnjom galaksijom Andromeda, a obje će se stopiti za oko 4 milijarde godina. Kasnije će se na kraju kombinirati i druge galaksije u našoj Lokalnoj grupi – nama najbliže galaksije. Stanovnici te buduće galaksije imali bi mnogo mračniji svemir za promatranje. Tada su započele civilizacije, ne bi imali dokaza da postoji svemir sa 100 milijardi galaksija. Ne bi vidjeli širenje. Vjerojatno ne bi mogli reći da je došlo do Velikog praska.

Tagovi:

Više članaka

Kako nastaje polarna svjetlost

Kako nastaje polarna svjetlost

Svijet i priroda oko nas prepuni su neobičnih pojava, oblika i struktura. Nekada se može pomisliti kako ni u dječjoj mašti ne mogu nastati takvi oblici i pojave, kakve nas okružuju i koje se mogu uoči

Kako nastaje humus

Kako nastaje humus

U prirodi rijetko nešto funkcionira pravocrtno. Većina stvari i procesa funkcionira tako da samo mijenja obli, tj. sve ima svrhu i kraj nečega znači početak nečega novog. Sve je povezano i u međusobno

Što je atmosfera

Što je atmosfera

Jedna od najvažnijih stvari za postojanje života na Zemlji je atmosfera. Što je atmosfera? Atmosfera je plinoviti omotač koji dijeli zemljinu površinu od svemira. Što je atmosfera i koliko je ona bitn